Globalni siledžija

Kod siledžijskog ponašanja, maltretiranja i šikaniranja druge osobe ili celih grupa osoba, uočava se taj obrazac dugotrajnog, sistematskog psihološkog iscrpljivanja žrtve. U početku žrtva siledžije ne pokazuje neke ozbiljne znake da je maltretirana, a siledžija se može postavljati tako da je čas nasilnik čas ne. U jednom trenutku, on može prestati da maltretira žrtvu bilo fizičkim ili verbalnim nasiljem, dakle zaustaviti sve; početi da se ponaša kao da je prijatelj žrtvi, nakon čega ona oseća dragocene trenutke predaha od maltretiranja. Ona zna, oseća da to maltretiranje nije u redu, ali je zahvalna svom tlačitelju što je bar malo poštedeo, dao oduška neko vreme. Međutim, strah je ostao tu. On je trigiran već onim prvim, početnim maltretiranjem, i već tada je proizveo traumu, koja se sada samo produbljuje. Što je neka ozbiljna rana na telu, to je trauma u duševnom (unutrašnjem), intimnom svetu muškaraca i žena, i ona može biti tako golema da bukvalno odredi ceo način...