Постови

Приказују се постови са ознаком srpska književnost

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Unikat i miris budućnosti: Nad knjigom Milorada Pavića

Слика
Slika korica Deretinog izdanja knjige Piše: Vladimir Tomić Pre skoro deset godina jedna drugarica iz mog rodnog mesta dala mi je Unikat uz kratko objašnjenje koje pamtim bolje od pola tuđih ozbiljnih književnih preporuka: njoj se taj roman dopada zato što je zanimljiv, uzbudljiv i brz, za razliku od mnogih starijih knjiga koje umeju da potonu u opisivanje soba, kreveta, zavesa i nameštaja kao da čitalac ulazi u popisnu komisiju, a ne u priču. Bila je u pravu. Kod Pavića se od prve stranice ulazi u svet koji miriše, menja oblik, vara oko i vuče napred. Nema razvlačenja. Nema tromog zaleta. Na nekoliko prvih strana već stoji androgino biće, već se presvlači identitet, već radi ogledalo, već kreće ucena. To je jedan od onih romana koji odmah pokazuju zube. Tome treba dodati još jednu stvar kao ključ za sam naslov romana. U uputstvu na početku knjige Pavić kaže da se Unikat ne završava ...

Intervju: Zoran Jelinek o romanu „MODILJANIJEVA KOB“

Слика
Razgovarao: Vladimir Tomić  |  Odgovara: Zoran Jelinek 1. Vaš roman nosi naslov „ Modiljanijeva kob “, ali se čini da je Modiljani ovde više od istorijske ličnosti – on je simbol umetnika raspetog između boemštine i bede. Zašto ste odabrali baš njega kao centralnu figuru? Da li je presudila njegova tragična biografija, specifična estetika njegovih portreta sa očima bez zenica ili činjenica da je njegova umetnost posthumno postala jedna od najskupljih valuta na tržištu? Modiljani me je zanimao kao paradoks, ne kao legenda. Njegove slike sa očima bez zenica gledaju unapred, u svet u kojem umetnost postaje vredna tek kad umetnik nestane. U romanu on nije istorijska ličnost, već simbol umetnosti koja troši svog tvorca, a zatim se pretvara u mit i robu. Ta napetost između stvaranja i propasti je prava „kob“ o kojoj pišem. 2. U romanu detaljno opisujete čin stvaranja slike „ Devojka s plavim očima “, uvodeći elemente ko...

Pesma će izabrati nas

Слика
  (Omaž Branku Miljkoviću) Neće pesma biti samo reč ni dah što zapinje u grlu sveta. Jednom će se svet probuditi, i svaka će senka želeti da govori. Neće biti zidova između ruku, ni vremena koje vuče srce unazad. Istina neće stajati u knjigama, već u travi koja izranja iz pepela. Jednom, neće biti pesnika. Poezija će sići s visokih brda, kao vetar, kao petrihor posle kiše. Knjige će biti zemlja, a zemlja samo ime za dom. Pevaće svi, oni koji su ćutali vekovima, oni koji su gradili zidove i oni što su ih rušili. Pesma će živeti u rukama, u brazdama, u očima koje vide sunce. Ali kad glas postane plima, i reči poteknu iz svakog kamena, ko će se setiti tišine? Ko će pričati o nemosti sveta koji nije znao da govori? Pesma neće tražiti ljubav. Pesma neće tražiti slobodu. Pesma će biti ljubav. Pesma će biti sloboda. I neće više postojati pitanje, da li smo je zaslužili. Biće tu, da izgovori naše ćutanje. Razneseni Svemir, Vladimir Tomić,Oblak Kaktusa Podrži naš blog! ...