Постови

Приказују се постови са ознаком park

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Nehaj

Слика
  Tra žim ono što nikad ne pronalazim Tr čim i sedim u sebi Mislim se kako je onog Dana bilo dobro Dozivam daleki grad-daleku civilizaciju Podignem ruke ka sebi pa ih vratim vazduhu Šetam isprekidano u cik cak  kao da izbegavam drvene grobove Vidim kako misli postaju  predmeti, ljudi i sve stvari Još jedino drve će po parkovima  stoji kao što je uvek bilo Sve drugo me nosi vetar i reka i daleka mora i daleki okeani Pričam sa pticama koje sleću Padaju bezbrižno na zemlju Jer znaju tajni put Mislim o tome kako su prošle milijarde godina I kako su one nastale u našim sećanjima Dozivam drage mrtve kao gorštak prijatelje drugog doba I motam se kao luda niz planiske padine Čovek je samom sebi Bog Atu: Luda, A.C, L. F.  Vladimir Tomić, Razneseni Svemir (Oblak Kaktusa),  5. Decembar. 2019. "Kraj Fabrike"