Постови

Приказују се постови са ознаком Rudolf Štajner

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Filozofija doba Vodolije (Deo treći): Eon Horusa i srce Lava

Слика
Slika: Mark Šagal – „Golgota“ Piše:  Vladimir Tomić Slobodan prepev pesme „Nuklearan“ Majka Oldfilda Dok stojim na ivici kratera, kao što proroci nekad rekoše, pepeo je sada hladan. Nema više metaka, žar je ugasnuo. Vetar mi šapuće priče o braći koju sam izgubio, pustoš i očaj; kakav nered stvorismo; kad je sve pošlo tako naopako? Posmatram sa ruba ovog cirkusa, čekam da igre počnu. Gladijatori potežu mačeve, spremaju se za armagedon. Ja sam nuklearan, ja sam divlji, raspadam se iznutra; srce od slomljenog stakla, osakaćeno; duboko u meni napušteno dete. Dok stojim na pragu podzemlja, gledam u bezdan, nadam se čudu, bekstvu iz svega ovoga. Vetar mi š...

Filozofija uma (Deo treći: Egregor u kontekstu panpsihizma)

Слика
Thought form of Charles Gounod's music, according to Annie Besant and C.W. Leadbeater in Thought Forms (1901)   „U magijskom univerzumu ne postoje slučajnosti i ne postoje nezgode. Ništa se ne događa osim ako neko ne želi da se dogodi. Dogma nauke je da volja nikako ne može uticati na spoljašnje sile, i mislim da je to apsurdno. To je isto tako loše kao i crkva. Moj pogled na svet je potpuno suprotan naučnom pogledu. Verujem da ako naletite na nekoga na ulici, to se desilo sa razlogom. Kod primitivnih naroda kažu da je neko ko je ugrizen od zmije – ubijen. I ja verujem u to. Pošto reč 'magija' često izaziva konfuzno razmišljanje, želeo bih tačno da objasnim šta pod tim podrazumevam, kao i magijsko tumačenje takozvane realnosti. Osnovna pretpostavka magije je tvrdnja o 'volji' kao primarnoj pokretačkoj sili u ovom univerzumu – duboko uverenje da se ništa ne događa osim ako neko ili nešto to ne želi. Meni je to oduvek delovalo očigledno... Iz perspektive magije, nema ...

Filozofija doba Vodolije (Deo prvi: Bela Hamvaš)

Слика
Izvor slike wikimedia commons, Vodonoša Jedna od ključnih simboličkih karakteristika Vodolije, koju valja napomenuti, jeste njen paradoks; iako je Vodolija astrološki znak vazduha, uvek je prikazana kao figura (ženska ili muška), koja nosi krčag s vodom. Na prvi pogled, to deluje kao nelogičnost, ali u toj kontradikciji leži dublja poruka. Voda simbolizuje osećanja, intuiciju i duhovnu suštinu katkad i nesvesno, dok vazduh predstavlja intelekt, um i racionalnu dimenziju. Vodolija je, dakle, simbol intelekta koji nosi odgovornost prema vodi; prema osećanjima i duhovnim vrednostima. Krčag se može interpretirati kao simbol izbora: voda u njemu može biti prosuta, izgubiti se i uništiti sve što nosi, ili pak očuvana, pretočena i upotrebljena kao snaga obnove i prosvetljenja. Doba Vodolije je upravo ta prekretnica u kojoj čovek mora pronaći ravnotežu između uma i srca, racionalnog i intuitivnog, svetlosti i dubina. Hoće li krčag biti prazan ili pun, zavisi od odgovornosti svakog pojedinca, ...