Постови

Приказују се постови са ознаком Emil Sioran

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Smeh na ivici ponora: Emil Sioran za početnike i napredne mazohiste

Слика
Ežen Delakroa, Danteova Barka, izvor slike wikimedia commons.  Piše:  Vladimir Tomić    „ Ovo je bila sloboda. Izgubiti svaku nadu bila je sloboda. ” Čak Palahnjuk, Borilački klub ....   „ Omnem spem relinquite, qui intratis ” Svu nadu ostavite, vi koji ulazite. Dante Aligijeri, Božanstvena komedija Sadržaj:  Kako sam naučio da se smejem čitajući o ništavilu Svest, ta najuspelija sabotaža evolucije Društveni klub prevarenih: ludilo kao članarina Sioran, bordeli i Ničeov nesrećni natčovek Bog kao nedovršeni zanatlija: anatomija kosmičke greške Kad bol počne da golica: smeh kao filozofska disciplina Sioran za poneti: filozofski paket za preživljavanje Izvori i literatura Kako sam naučio da se smejem čitajući o ništavilu Velik broj ljudi kada čita Emila Siorana doživljava ga kao mračnog pesimistu, što on svakako jeste bio. Međutim, za razliku od drugih pesimista; od kojih vas uglavnom zaboli glava, pa zaspete ili potonete u neku me...

Grabljivi umovi: zašto nam treba filozofija? (Deo drugi)

Слика
Simbol filozofskog kamena Piše: Vladimir Tomić Pre više godina, kaže meni jedna osoba od koje to uopšte nisam očekivao kako je filozofija nešto neupotrebljivo, i dodaje: kako je daleko korisnije da čovek studira mašinstvo ili takvu neku, srodnu oblast. Nisam siguran da li je on to, u tom trenutku, napisao namerno kako bi me isprovocirao, možda testirao, jer radi se o eruditnoj osobi koja, iako nije filozof po zvanju, niti zanimanju, jeste upoznata sa filozofijom i jeste pročitala mnoga filozofska dela čak i u originalu, obzirom da govori više svetskih jezika, među kojima i one izumrele. Ja sam se složio sa njim i napisao kratko: „tačno" ; jer mogu se složiti da je filozofija neupotrebljiva za stvari kao što su: goli opstanak, sticanje novca, i onog, osnovnog snalaženja u svetu, za koji je jedino potrebna obična vrsta urođene inteligencije, ili u velikom broju slučajeva, nije ni ona potrebna, već samo rela...