Постови

Приказују се постови за септембар, 2024

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Grabljivi umovi: savremena inkvizicija (Deo treći)

Слика
    Izvor slike: wikimedia commons  Kada sam, kao srednjoškolac, bio polaznik jedne naučno-istraživačke stanice, tamo su me prvobitno prihvatili kao člana ne zbog mog školskog uspeha, nego zbog rada koji sam im u to vreme poslao, a koji se zvao:  Zloupotreba nauke tokom dvadesetog veka. Sada, dvadeset godina nakon toga, osim što opet imam potrebu da pišem o ovoj temi, smatram da imam i neku vrstu dužnosti da upozorim one koji ovo čitaju na razne opasnosti, zamke i iskušenja koje čekaju sve nas, posebno mlađe generacije u 21. veku.  U prvom delu „Grabljivi umovi: užasi mišljenja i uverenja” , ukazao sam na to kako se ljudi vezuju za svoja uverenja i stavove kao da su nerazdvojivi delovi njihovog identiteta. Ta rigidnost se, kako sam tada naveo, može posmatrati kao neka vrsta mentalne zarobljenosti, gde pojedinac odbija da preispita ili menja svoje stavove. Ovaj otpor promeni, simbolički prikazan kroz Ničeovu zmiju koja umire ako ne odbaci svoju kožu, duboko je uk...

Dogvil: Priča o ljudskoj surovosti i volji psa

Слика
Trans palanke u mom rodnom mestu. Slika DALL- egenerisana po posebnim originalno zadatim fotografijima Film Dogvil Larsa von Triera predstavlja kombinaciju minimalizma i teških moralnih pitanja, smeštajući publiku u svojevrstan teatar u kojem su društvene norme, moć i pravda preispitani na najbrutalniji način. Radnja je smeštena u mali grad u Sjedinjenim Američkim Državama tokom Velike depresije, gde misteriozna žena po imenu Grejs, koju igra Nikol Kidman, beži od kriminalaca i pronalazi utočište među stanovnicima grada Dogvil.  Film istražuje granice ljudske prirode, postavljajući pitanje šta se dešava kada moralne norme prestanu da važe i kada zajednica mora da odluči da li će pružiti ruku spasa ili iskoristiti nečiju slabost[1]. Lars von Trier koristi jednostavne scenografske elemente kako bi skrenuo pažnju sa spoljašnjeg sveta i fokusirao se na unutrašnje konflikte među likovima. Scenografija u Dogvilu je gotovo prazna, sa iscrtanim konturama zgrada na podu, što doprinosi oseć...

Dan

Слика
Postoji samo jedan dan Ništa više — ništa manje Vreme je proces Proces je preobražaj Preobražaj je krug A krug nema početka ni kraja Put je hodnik bez vrata Svaka vrata su iluzija Samo korak zna svoje mesto A mesto je uvek dalje od pogleda Svaki dan je isti, jer nikada nije bio Svaki trenutak je nov, jer je oduvek postojao Pitanje dolazi iz tišine Odgovor — ostaje tišina Vladimir Tomić, Razneseni Svemir, Oblak Kaktusa Podrži naš blog! Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06 Na ime: Vladimir Tomić Za PayPal uplate: Donirajte putem PayPal-a