Постови

Приказују се постови са ознаком konformizam

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Različitost kao pretnja tuđoj ravnoteži

Слика
Remedios Varo – Fenomen bestežinskog stanja (1963) Nacionalni muzej žena u umetnosti, Vašington Piše: Vladimir Tomić Različitost uopšte nije tako laka za prihvatanje kao što se voli govoriti. Ne mislim ovde prvenstveno na različitost u mišljenju, ukusu ili stavu, nego na onu dublju, neugodniju i stvarniju različitost: različitost u načinu života. Tu se stvari lome mnogo pre nego što ih iko izgovori. Jer stav možemo saslušati, sa njim se čak i kurtoazno ne složiti, ali način života drugog čoveka, ukoliko je zaista njegov, ukoliko je organski, dosledan i proživljen, deluje mnogo snažnije od bilo kog mišljenja. On ne ulazi u raspravu, nego u naš mir. Jako je malo ljudi koji iskreno prihvataju da drugi može živeti drugačije, a da ga pritom ne treba popravljati, prevoditi na sopstveni jezik, uvoditi u sopstveni sistem vrednosti. Većina će deklarativno braniti pravo n...

Filozofija doba Vodolije (Deo drugi: Gustav Le Bon i psihologija mase)

Слика
Ulazak Hrista u Brisel, Džejms Ensor, izvor slike wikimedia commons Piše:  Vladimir Tomić  Pre neki dan na svom fejsbuk profilu sam zapisao sledeće: Izraz „Era vulgaris“ (Vulgarna era) nije izmislio A. Krouli, ali on mu je dao jedno posebno značenje. Usput, njegov stil pisanja nije baš moj cup of tea, jer previše koristi zatvorene, hermetičke izraze, često bez didaktičkog mosta ka čitaocu. Ali konkretno ovaj pojam je precizno i efektno oblikovao. Era vulgaris kod Kroulija ne označava samo uobičajeno brojanje godina (kako se termin koristio u srednjem veku), već mnogo dublje: epohu duhovne nesvesnosti, mase, kolektivne iluzije i gubitka unutrašnje volje. To je vreme pre buđenja, pre Eona Horusa, kada čovek još veruje da autoritet dolazi spolja. Pojam ostaje više nego relevantan i danas. Nije to uvideo samo Krouli. Mnogi mislioci iz njegovog vremena, ali i ranije, krajem 18. i 19. veka, uočili su ono što Bela Hamvaš naziva duhovnim potopom. Potop vi...