Постови

Приказују се постови са ознаком Ideologija

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Kako da prepoznaš kvazi-filozofe (Usudi se da budeš mudar)

Слика
Golconda, 1953 by Rene Magritte Piše:  Vladimir Tomić Povod za ovaj tekst bio je jedan članak objavljen u listu Politika pod naslovom „Srbi ponekad izdaju sami sebe“ . Članak, koji se oslanja na tvrdnje ruskog pisca i ideologa Aleksandra Dugina, poslužio je kao idealan primer onoga što prepoznajem kao simptom šireg fenomena: pojave kvazi-filozofa u javnom diskursu . U svom odgovoru na društvenim mrežama, napisao sam sledeće: „Niče je jednom zapisao u kontekstu dnevne štampe i onog novinarstva koje služi određenim službama ili političarima da se sve to skupa može opisati u dve reči kao: prostitucija intelekta. Aleksandar Dugin je upravo primer ovog fenomena: kvazi-filozof koji ne traga za istinom, već oblikuje ideološke narative u službi političkih interesa. Njegove izjave nisu filozofska analiza, već propaganda upakovana u metafizičku retoriku o 'satanističkim...

Svet kao korporacija: Kako su ideologije postale marketinške kampanje

Слика
Scena iz filma Mreža, izvor slike wikimedia commons Generacije naših roditelja, ali i mi, koji smo gledali dobre filmove, sigurno se sećaju čuvenog filma Mreža (Network) iz 1976. godine, u kojem se izgovara rečenica: „Svet je jedna velika korporacija.” (1) Danas ta rečenica odjekuje kao proročanstvo, posebno u vremenu kada ideologije, nekadašnji stubovi društvenog sistema, izgledaju kao prazne ljušture, alati za mobilizaciju masa radi prolaznih interesa. Često u medijima čujemo optužbe na račun pojedinaca, uz etikete poput „ fašista” ili „nacista” . Ipak, ti isti mediji, koji su tokom pandemije kovid-ludila bez pardona ignorisali glasove naučnika i stručnjaka čiji stavovi nisu bili u skladu sa zvaničnim narativom; nisu pokazali spremnost na stvarnu raspravu. Umesto toga, etikete su često korišćene kao sredstvo diskreditacije. Nedavno sam naišao na članak u kojem je Ilon Mask optužen za podršku neonacističkoj partiji iz Nemačke iako u stvarnosti verovatno nije reč ni o kakvim neonaci...