Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Pesma o pesku, nebu i vibraciji

ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSA Čitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.




U nebu i pesku
žuti satovi zakopani večno.
Misao od meda
pretvara more u fresku.
Električni zvuk
spaja se sa zvonom napuštene crkve
što je nekad plovila kosmosom.

Na plaži utehe
Sunce se javlja kao lav sumraka.
Ne traži zakon,
nego utočište.
Svi mirisi, zvuci, boje
tope se u jednu sliku.

U grudima, zlatna trešnja.
U dahu, krug bez mase.
Ništa ne miruje.
Sve titra. Sve diše.

Ono što vidiš nije stvar,
već odnos.
Pogled preskače vreme
i dodiruje neizgovorivo.

Svet nije forma,
već mreža titraja.
U ušima, trenutak se savija.
Zvuk nije spolja;
on vodi ka jezgru,
koje ponekad zovemo sobom.

Misli su talasi
što traže sličan ritam.
Deljenje.
Usklađenost.
Vibracija.

Razneseni svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa



English translation: 


Vibration

In sky and sand,
yellow clocks lie buried forever.
A thought made of honey
turns the sea into a fresco.
An electric sound
merges with the bell
of an abandoned church
that once drifted through the cosmos.

On the shore of solace,
the sun appears
like a lion made of dusk.
Seek no law,
but refuge.
All scents, all sounds, all colors
melt into a single image.

In the chest, a golden cherry.
In the breath, a circle without weight.
Nothing rests.
Everything trembles. Everything breathes.

What you see is not a thing,
but a relation.
A gaze leaps over time
and touches the unspeakable.

The world is not form,
but a mesh of pulses.
In the ears, the moment bends.
Sound is not outside;
it leads inward,
to a core
we sometimes call the self.

Thoughts are waves
seeking a rhythm that matches.
Sharing.
Tuning.
Vibration.


Vladimir Tomic



Podrži naš blog!

Za uplate na dinarski račun:
Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić

Za PayPal uplate:

Коментари

Популарни постови са овог блога

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Gnosticizam za početnike (Deo prvi: Simon Čudotvorac u priči Danila Kiša)

Vulgarna era, narandžasta mačka i treći govor o ljubavi