Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

U čast sirijskih i arapskih pesnika

ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSA Čitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.

 Brdo


Ne šamaraj me, sudbo,

Tragovi hiljade šamara već prekrivaju moje lice. 

Evo mene, dok vetar duva ulicama, 

jurišajući sa knjigama i rečnicima iz kafana 

na isti način kao što vojnici jurišaju iz svojih rovova,

O vekovi, podli poput kukca, 

Vi koji ste me zaveli zabavom umesto olujom, 

Šibicom umesto vulkanima. 

Nikada vam oprostiti neću. 

Na selo svoje, vratiću se,  pešice, jednom nogom ako treba.

Odmah po mom dolasku, širiću glasine o vama. 

Leći ću na travu i pokraj jaraka 

kao iscrpljeni vitez nakon bitke. 

Kao dresirani pas što preskače krugove vatre, 

Prelazit ću ove kapije i prozore, 

Ove rukave i ovratnike,

Leteću kao soko 

Iznad stidljivih devica,

I radnika koji pate. 

U sumrak, šireći svoja krila kao lastavica

U potrazi za zemljom nevinosti, 

Koja na najmanji znak prisustva koliba, palata, emira i prosjaka, poskače u vazduhu poput divljih konja što beže od sedla,

Ona zemlja koja nikada nije postojala,  

Niti će ikada postojati osim u mojom sveskama. 

U redu, zlo vreme, pobedilo si me, 

Ali neću naći ni na celom Istoku,  

Vrh na koji mogu podići 

Zastavu svoje predaje.


al-Nisr


Muhamed Al-Magot ( 1934–April 3, 2006), sirijski pisac i  pesnik

محمد الماغوط   

U čast sirijskih i arapskih pesnika, preveli i prepevali Razneseni Svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa i Aleksandar Borić Borhes.   

26. 2.  2023. 

------------------------------------------------------------------------

„Policajci, ljudi iz Interpola svuda; tražite savršen zločin... postoji samo jedan savršen zločin; biti rođen kao Arapin. "

„Ja sam taj koji još nije poginuo u ratu, zemljotresom ili uličnom nesrećom."

Muhamed Al-Magot







Коментари

Популарни постови са овог блога

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Beslovesno na tronu: Princeps Stultitiae (Ogled o Antihristu)

Anđelovo jaje: izokrenuti Hrist, senke riba i svet kao arka