NAUČI DA OPROSTIŠ
Nauči da oprostiš vetru
što je odneo tvoja pisma
pre nego što si ih pročitao.
Nauči da oprostiš reci
što nije znala da izgovori tvoje ime
kad si tonuo.
Jer mir ne dolazi u maču,
niti u jeziku koji reže,
već u tišini između dva pogleda
koji se nisu ubili.
Oprosti satu
koji je stao tačno kad si odlučio da voliš.
Oprosti ogledalu
što te nije prepoznalo
kada si se vratio iz noći.
Mir je pesak ispod noktiju
dece koja se više ne igraju rata.
Mir je glas u pustinji
koji šapuće:
„Još uvek si tu.“
Nauči da oprostiš rukama
što su drhtale kada su trebale da grle.
Očima
koje su izbegle tvoje.
Srcu
koje se zatvorilo dok si kucao.
Jer oproštaj nije slabost.
To je zakopavanje oružja
u sopstveno meso
i čekanje da iznikne cveće.
A ako ne nikne, ne brini.
Možda će neko sutra
pokupiti tvoje seme
i zasaditi ga u svet
koji još ne zna šta je mir.
Vladimir Tomić
Iz Ciklusa Petrihor

Comments
Post a Comment