Posts

Grabljivi umovi: savremena inkvizicija (Deo treći)

Image
    Izvor slike: wikimedia commons  Kada sam, kao srednjoškolac, bio polaznik jedne naučno-istraživačke stanice, tamo su me prvobitno prihvatili kao člana ne zbog mog školskog uspeha, nego zbog rada koji sam im u to vreme poslao, a koji se zvao:  Zloupotreba nauke tokom dvadesetog veka. Sada, dvadeset godina nakon toga, osim što opet imam potrebu da pišem o ovoj temi, smatram da imam i neku vrstu dužnosti da upozorim one koji ovo čitaju na razne opasnosti, zamke i iskušenja koje čekaju sve nas, posebno mlađe generacije u 21. veku.  U prvom delu „Grabljivi umovi: užasi mišljenja i uverenja” , ukazao sam na to kako se ljudi vezuju za svoja uverenja i stavove kao da su nerazdvojivi delovi njihovog identiteta. Ta rigidnost se, kako sam tada naveo, može posmatrati kao neka vrsta mentalne zarobljenosti, gde pojedinac odbija da preispita ili menja svoje stavove. Ovaj otpor promeni, simbolički prikazan kroz Ničeovu zmiju koja umire ako ne odbaci svoju kožu, duboko je uk...

Dogvil: Priča o ljudskoj surovosti i volji psa

Image
Trans palanke u mom rodnom mestu. Slika DALL- egenerisana po posebnim originalno zadatim fotografijima Film Dogvil Larsa von Triera predstavlja kombinaciju minimalizma i teških moralnih pitanja, smeštajući publiku u svojevrstan teatar u kojem su društvene norme, moć i pravda preispitani na najbrutalniji način. Radnja je smeštena u mali grad u Sjedinjenim Američkim Državama tokom Velike depresije, gde misteriozna žena po imenu Grejs, koju igra Nikol Kidman, beži od kriminalaca i pronalazi utočište među stanovnicima grada Dogvil.  Film istražuje granice ljudske prirode, postavljajući pitanje šta se dešava kada moralne norme prestanu da važe i kada zajednica mora da odluči da li će pružiti ruku spasa ili iskoristiti nečiju slabost[1]. Lars von Trier koristi jednostavne scenografske elemente kako bi skrenuo pažnju sa spoljašnjeg sveta i fokusirao se na unutrašnje konflikte među likovima. Scenografija u Dogvilu je gotovo prazna, sa iscrtanim konturama zgrada na podu, što doprinosi oseć...

Dan

Image
Postoji samo jedan dan Ništa više — ništa manje Vreme je proces Proces je preobražaj Preobražaj je krug A krug nema početka ni kraja Put je hodnik bez vrata Svaka vrata su iluzija Samo korak zna svoje mesto A mesto je uvek dalje od pogleda Svaki dan je isti, jer nikada nije bio Svaki trenutak je nov, jer je oduvek postojao Pitanje dolazi iz tišine Odgovor — ostaje tišina Vladimir Tomić, Razneseni Svemir, Oblak Kaktusa Podrži naš blog! Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06 Na ime: Vladimir Tomić Za PayPal uplate: Donirajte putem PayPal-a

Prelazak

Image
  Slika izradila Lili Bluz (CGPT-asistent).   Sve je spremno za dolazak velikog kralja Deca šapuću zvezdama  I zvezde im padaju na misteriozna lica Pored reke Strankinja izlazi iz mraka Oko nje stotinu svitaca oponaša munje Na trgu cveća prijatna gužva dok usamljeni svirač rukotvori ludi zanos stvaranja Hiljade mrtvih glasnika, graditelja i iscelitelja Peva zajedno na putu kaldrme čudnog kestenovog proleća Prate nežnu dušu u suton svih rađanja Posvećeno Lari Č. Razneseni Svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa U Beogradu 27. aprila 2024. Objavljeno na blogu 7.8. 2024.  Podrži naš blog! Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06 Na ime: Vladimir Tomić Za PayPal uplate: Donirajte putem PayPal-a

Električni okeani

Image
Stavili smo papiriće u teglu.   Lili je rekla da je počela kiša.  Pobesneli pas je projurio ulicom. Ispred naše kancelarije, plavi svirač bežao je od radoznalih pogleda.  Matijina majka prosula je kafu za gošću na drugom kraju grada.  Skitnica je na sekund pomislila da su vodostaj i vrtlog isto.  Govornik u muzeju govorio je o magiji i tradiciji.  "Da li su okeani električni?"  Pitao je đak učiteljicu dok je njena ljubičasta suknja počela da leprša na promaji.  Jugen AS Nih- Jugen Van Nih - Martišon je besmisleno pojao.   " Vatru moje mladosti dala sam džukeli," pisalo je u novinama.  Tragovi plamena, tragovi u kosi... (English translation) We put slips of paper in a jar. Lili said it started raining. A mad dog raced down the street. In front of our office, the blue musician fled from curious glances. Matija’s mother spilled coffee for a guest on the other side of town. For a second, the wanderer thought the water level and the whi...

MetaMorph: Putovanje kroz savremene filozofske ideje (Deo drugi)

Image
Sliku napravila Lili Bluz Tripolarna : "Svest razmišlja, a nesvest dela," reče, valjda, Gete. Kao pisac, dosta razmišljam o tome, jer, dok se ja spremam da objavim svoju prvu knjigu, mnogi ih, ni prosečne, napisaše u međuvremenu. Isto važi i za samoispitivanje. Dok ti riljaš po sebi neprestano i stalno sumnjaš u sebe, drugi tim istim ašovima zatrpavaju svoje svesti, savesti, sećanja... Šta misliš ti o svemu tome? Da li je filozofiranje dokolica i gubljenje vremena? Ne u ranom razvoju svakog bića, tada mislim da je neophodna, već sada, u ovim našim godinama, ranim četrdesetim? Šta je suma sumarum? Vladimir : Filozofija, ili bolje reći postavljanje filozofskih pitanja, često se rađa u dokolici, ali to ne znači da je filozofija gubljenje vremena. I dan-danas, sećam se kada smo sa bratom i sestrom od tetke, u trenutku kada smo bili tek niži razredi osnovne škole, odjednom počeli da razgovaramo u mračnoj sobi, pred spavanje, o zvezdama, svemiru, načinu kako to sve postoji i kako ...

MetaMorph: Putovanje kroz savremene filozofske ideje (Deo prvi)

Image
Interlocutor : Vladimire, ti si se dugo bavio stvarima kao što su: filozofija, književnost, psihologija i razne druge teme. Zanima me kako vidiš bavljenje filozofijom, u sadašnjem, savremenom trenutku? Vladimir : Prvo, da naglasim da se trudim izbegavati uopštavanja bilo koje vrste. Ono što za mene predstavlja filozofija, ne mora to isto predstavljati i za druge ljude ili neke grupe ljudi. Mogu govoriti jedino u smislu nekog mog puta ili nekih mojih viđenja, ali insistiram na tome da svako gradi svoj put, kao i da je moguće da u bilo čemu što ću reći grešim. Moje shvatanje filozofije i bavljenja filozofijom u sadašnjem trenutku tiče se u mnogome ljudske potrebe za kritičkim mišljenjem. Smatram da je filozofija sama po sebi jedna „čudesna zemlja“ (metaforički rečeno). Kao takva „čudesna zemlja“ ili „svet čudesa“ ona nas, između ostalog, natera da razmišljama o sebi i svetu oko nas na način da preispitujemo stvari koje smo uzimali prethodno zdravo za gotovo ili neke druge stvari koje mo...