Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Tri pesme

ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSA Čitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.


Kralj

Pretpostavljam da u torbi nosiš vatrene oblake
Pretpostavljam da znaš bar tri hiljade čuda i nijednu manu
I da si domaćin starih vina
Da u podrumu čuvaš staru gitaru s crvenim vratom od šarenih papira
Pretpostavljam da si sila

A ti si vazda nedođija
Kameno sunce i viktorija
Milioni godina
Milijarde reči
Parseci daljine
Još uvek stižu do tvoje tišine

I kuga, i strah i stid
Bolest na smrt i rob
Nuklearni rat, jedan stari Amarok

Jednog dana, kada je tvoj oblak u obliku ptice
Pevaće zvezde i pijanice
I Ti nastaćeš kao svaka druga kap što burom pada na nas

20:09
5 .6. 2018 Zvezdara








Tajna



Pijan kao monah
Govoriš reči vetru
Voziš svemirski brod
Na ko zna koju stanicu
Znaš da ima imena, stvari i ljudi na vidiku
Nije te briga za rat
Mir je tvoj otac
Tvoja desna ruka je život
Tvoja glava je voda
Ispod trbuha ti je ljubav
Tvoja leva ruka kaže: Pazi Ide Čovek!

2. 3. 2018. Zvezdara







Želja



Iz tvog sveta u moj svet

Iz mog sveta u tvoj svet

Prošli smo tim šumskim putevima

Tražeći da vidimo ona svetla što su nekad bila

I što će biti...možda



Sve je rekvijem

I sve je golo

Muzika u srcu dva sveta

Sanjani glas iz dalekog vremena

Isti su u njemu sreća i tuga



Ne vidim znake

Da kažu kuda idemo

Nije mi ni važno

Jer, u svemu je bio glas što je sve jači

Glas da sazreva, da raste svet iz plača



Želim da znaš da sam jednom uzviknuo

U osećanju dvostrukom kao borba

Pod maskama izobličenim od prejakog svetla

Da neznanje je božanstveno

...





Vladimir Tomić, Razneseni Svemir (Oblak Kaktusa)

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Nacionalna pretnja: Heklanje ili kad se nacija uplaši konca

Interludijum: Prometej u limenom sanduku

Ogledala, želje i nesvesno: Kako Žak Lakan objašnjava naš svet