Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Sveti Bordel: Priče sa dugog putovanja, sada na papiru
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
Slika i dizajn korica, Marijana Tomić, https://www.behance.net/marijanatomicexpri
Dragi čitaoci,
Moj način komunikacije sa svetom oduvek su bile reči: pisanjem, prozom, pričama, poezijom, esejima i filozofskim razmatranjima. To ne znači da njima vladam. I ja se često sapletem, često nisam zadovoljan onim što napišem. Ali još u osnovnoj školi opredelio sam se da pisanje bude jedan od mojih puteva. Nisam izabrao gitaru, platno ili violinu, izabrao sam rečenicu, priču, sliku u jeziku.
I tako, posle niza drugih radova, eseja i drugih tekstova, došla je na red i ova nova zbirka. „Sveti Bordel i druge priče“ izašla je iz štampe 1. septembra, na dan kada u Srbiji počinje školska godina. Simbolično, jer i ova knjiga nosi duh učenja: ne onog koje nudi gotove odgovore, već učenja kroz pitanja, kroz putovanje kroz priče. Objavljena je, pritom, u trenutku kada zemlja prolazi kroz ozbiljnu krizu zbog političke korupcije. Možda je i to podsećanje da književnost, makar skromno, može biti mali čin slobode.
Milica Stojanović sa knjigom Sveti Bordel
Šta je Sveti Bordel?
To je zbirka u kojoj se brišu granice.
Između svetog i profanog: naslovna priča istražuje prostor gde se greh i svetost prepliću, gde bordel postaje svetilište.
Između istorije i fikcije: šta se dogodi kada Dostojevski čeka voz u Beogradu, Bodler pronađe svoje utočište, a Dis sedne na pivo sa neznancem? To su dijalozi sa duhovima kulture koji nas i dalje proganjaju.
Između sna i jave: priče funkcionišu po logici sna, gde atmosfera preuzima ulogu zapleta, a nedorečenost postaje prostor slobode.
Knjiga traži aktivnog čitaoca, nekoga ko će želeti da luta, da popunjava praznine i da prihvati tišinu kao deo teksta. Urednica izdanja, Dragana Bečejski, u pogovoru je zapisala da je ovo delo koje se „sluša u tišini, između redova“.
Možda je to najprecizniji opis.
Za kraj, evo jednog kratkog fragmenta iz knjige, parabole „Istina dvorske lude“, u obliku slike:
Ne nudim ovu knjigu kao objašnjenje sveta, već kao poziv na putovanje. A ako ste na ovom blogu ranije pronalazili podsticaj za razmišljanje, verujem da ćete i u ovim pričama prepoznati isti duh, samo u literarnom obliku.
I još nešto: Sveti Bordel nije kraj, već tek jedno poglavlje. Ova knjiga deo je šireg književnog projekta na kojem radim godinama i uskoro će pred čitaocima biti dostupne nove zbirke priča, koje nastavljaju ovo putovanje.
Dobro došli u Sveti Bordel.
Promocija knjige biće održana u prostorijama Beti Ford, na adresi: Zetska 2 u Beogradu, 27. septembra s početkom u 18h.
Knjiga se trenutno može poručiti direktno od mene putem mejla enola.kim@gmail.com ili putem Nove Nove Poetike
Uskoro više obaveštenja o dostupnosti dela u drugim knjižarama i prvoj promociji.
Vladimir Tomić,
u Beogradu
1. 9. 2025
Podrži naš blog!
Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić
Filipino Lipi, konfrontacija Apostola Pavla i Petra sa Simonom Magom, izvor slike: wikimedia commos Priča „Simon Čudotvorac“ iz zbirke Enciklopedija mrtvih Danila Kiša priča je o sukobu ideja, o sudaru vere i sumnje, o ljudskoj težnji da spozna istinu izvan granica nasledne, obavezujuće istine. Kiš, majstor literarne preciznosti, u Simona ugrađuje sve ljudske kontradikcije – radoznalost i opsenarstvo, slobodu i greh, filozofiju i akrobaciju. Njegova pojava, s minđušom u obliku zmije koja guta sopstveni rep, postavlja nas pred pitanje: da li je svet večno zarobljen u ciklusu stvaranja i uništenja, vere i obmane? Simon, lutalica i čudotvorac, javlja se na „prašnjavim putovima koji presecaju Samariju“ (1) sedamnaest godina posle smrti Isusa Nazarećanina. Njegov izgled već nosi naznaku mita: „Jedno mu je oko bilo veće od drugog, što je davalo njegovom licu pomalo sarkastičan izraz.“ (2) U levom uvu nosi minđušu uroborosa, simbola beskonačnog ciklusa, dok se opasuje lanenim konopcem...
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
„Vaše su ideje užasne, a vaša srca slaba. Vaša dela sažaljenja i okrutnosti nemaju smisla, činite ih bez spokoja, kao da im se ne može odoleti. Konačno, sve se više bojite krvi. Krvi i vremena.“ Pol Valeri Piše : Vladimir Tomić Kažu da knjige imaju svoju sudbinu ( habent sua fata libelli ), ali retko kada sudbina samog fizičkog primerka knjige tako savršeno korespondira sa onim što piše između njenih korica, kao što se to desilo meni sa Makartijevim remek-delom „ Krvavi meridijan “. Sve je počelo pre oko dve godine jednom sasvim benignom, prijateljskom pozajmicom. Moj prijatelj, dosta mlađi od mene, pripadnik one vrste mladosti koja još uvek veruje da se knjige moraju čuvati kao sakralni predmeti, neokaljani i netaknuti - dao mi je svoj primerak. Uručio mi ga je sa onim specifičnim oprezom, držeći ga obema rukama, kao da mi predaje tek rođeno dete ili napunjen pištolj sa izbrušenim orozom. Obećao sam da ću paziti. Dao sam mu reč, knjišku reč. I za...
Коментари
Постави коментар