Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Etimologija reči pravda: od Platonove Države do tarota
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
Jedan hobi koji imam godinama je etimologija. Ljubav ka etimologiji došla mi je kroz filozofiju, jer sam kroz dela antičkih filozofa primetio koliko je velik raskorak između načina na koji savremeni čovek tumači svet i sebe samog, i načina na koji su svet i čoveka posmatrali antički filozofi kao što su Anaksimandar, Platon, Heraklit, Parmenid ili Zenon. Taj raskorak je često povezan sa jezikom i načinima njegove upotrebe.
Specifična stvar koja mi je ostala urezana u sećanju desila se kada sam imao oko devetnaest godina. Tada sam čitao predgovor za Platonovo delo Država, koji je napisao jedan srpski autor i prevodilac, čijeg imena, nažalost, ne mogu trenutno da se setim. Ono što mi se urezalo jeste način na koji je pokušao da objasni nešto što na prvi pogled deluje jednostavno, ali nosi dublju poentu. Taj prevodilac, poznavalac starogrčkog jezika, naglasio je da kada antički narodi koriste određene reči, oni pod tim rečima ne misle isto što i mi danas kada ih izgovaramo.
Kao primer naveo je pojam pravde (na starogrčkom δικαιοσύνη-reč dolazi od korena δίκη (dikē), što znači red, zakon, pravda, poredak), i to u samo dve rečenice, ali su mi te rečenice ostale kao poziv na razmišljanje i dalje istraživanje. Pokušaću jednostavnije da objasnim šta je taj prevodilac želeo da kaže.
Zamislimo da izađemo na ulicu i počnemo da zaustavljamo prolaznike sa jednostavnim pitanjem: šta za vas znači pravda? Verujem da bi većina ljudi počela da priča o sudskim procesima, o zakonima, o kažnjavanju onih koji su učinili zlo, o tome kako pravda „stiže zlikovce“ ili kako „zakon mora da se poštuje“. Možda bi se neko čak setio i stihova iz srpske himne koji glase: „Bože pravde, ti što spase od propasti dosad nas…“
Justicija, boginja pravde kod Rimljana. izvor slike wikimedia commons
Na prvi pogled sve to može delovati trivijalno, gotovo kao scena iz nekog holivudskog filma u kojem se pojavi neki usijani lik obučen u kostim superheroja i počne da viče pravda za potlačene! Iako ovo zvuči smešno, upravo tu postaje jasno koliko smo daleko od onoga što pravda u svom izvornom značenju jeste.
Ako otvorimo Platonovu Državu i pažljivo pročitamo njegove dijaloge, videćemo da pojam pravde kod starih Grka nije imao isključivo društveni ili pravni karakter. Nije se svodio na institucije koje sprovode zakone, niti na kazne i nagrade. Za Platona i njegove sagovornike pravda je bila nešto daleko veće; bila je načelo ravnoteže koje prožima ceo kosmos. Pravda je značila da svako u kosmosu zauzima svoje prirodno mesto i doprinosi celini, od elemenata u prirodi, preko društvenih uloga, pa sve do najmanjih pojava u svakodnevnom životu. U pravednom svetu, vetar duva kada treba, kiša pada kada treba, more se povlači i dolazi u pravom ritmu, a svaki čovek živi u skladu sa sobom i sa celinom.
I upravo taj zaboravljeni smisao pravde sjajno je sačuvan u simbolici tarot karte koja nosi isto to ime Pravda u starijim špilovima. Ova karta nas podseća na ravnotežu, odgovornost i zakon akcije-reakcije koji ne možemo izbeći.
Tarot karta Pravda koju je oslikala Pamela Smit. A Vejt je promenio numeričku poziciju ovog glavnog aduta u broj XI.
U tarotu koji je oslikala Pamela Smit, a prisvojio A. Vejt prikazana je kao žena koja u jednoj ruci drži mač, a u drugoj vagu. Ona ne donosi pravdu kao kaznu ili nagradu, već podseća da smo mi ti koji svakog trenutka pravimo izbore i snosimo posledice svojih dela. Alister Kroli ovu kartu naziva Usklađivanje i ukazuje na to da priroda nije pravedna po ljudskim merilima, već da funkcioniše po zakonima preciznog balansa. Svaka naša misao, svaka reč i svako delo odražavaju se kao uzrok koji nosi svoju posledicu. Nema slučajnosti, nema nagrade ni kazne u onom smislu kako mi to zamišljamo, već postoji stalni tok prilagođavanja i vraćanja u ravnotežu. Dorian Nuaj ovu kartu povezuje sa egipatskom boginjom Maat, koja na tasu svoje vage meri duše. Ona ne sudi iz ljudskih motiva, već predstavlja univerzalni zakon sklada i tačnosti. U njenim rukama nalaze se alfa i omega, početak i kraj, kao podsetnik da sve što počinje mora da se dovrši i da sve što postoji mora da bude u ravnoteži. Dorijan ide i korak dalje, osvetljavajući samo poreklo reči pravda, ističući da se ona može čitati kao pra-veda, kao pra-znanje, prvo znanje o ravnoteži sveta. On piše:
„Zlatna zora Pravdu naziva Kćer Gospodara Istine. Kroli je promenio naziv ove arkane u Usklađivanje, budući da je on pojam pravde smatrao neprikladnim da izrazi ideju karte. Po Kroliju, reč „pravda“ nema nikakvo drugo značenje osim čisto ljudskog, odnosno relativnog. I prema tome, ideju pravde ne bi trebalo smatrati prirodnom činjenicom, jer priroda nije pravedna, sudeći po bilo kojoj teološkoj ili etičkoj ideji, ali je zato priroda tačna. Tako uzevši nemam šta prigovoriti Kroliju, ali ukoliko uđemo malo dublje u reč, ne u justiciju, nego baš pravdu, spazićemo mogućnost njenog raščlanjivanja. Tako pravda postaje pra-veda, prekognicija, praznanje ili prvo znanje, odnosno više znanje. Otud lik koji drži vagu i mač, ima znanje i višu perspektivu sa koje meri i preseca. Onaj ko je pravedan, pravednik, tako postaje pra-vednik, praznalac, a ona koja je pravedna, isto tako može postati i pra-vedma, prastara veštica ili čarobnica starijeg, odnosno višeg ranga, a takva je često gospodarica sudbine. Priroda je tačna jer pravo vedi, a bez pravoveđenja nema ni usklađivanja.“
Usklađivanje tarot karta, koja se odnosi na Pravdu iz Kroulijevog tarota koji je oslikala Frida Haris
U ovom tumačenju pravda nije ono što mi danas zamišljamo kao kaznu, presudu ili nagradu. Ona je stanje sveprožimajuće svesnosti o zakonima ravnoteže koji su temelj svakog dela i svakog bića. Biti pravedan, prema ovome, ne znači biti isključivo po zakonu, već biti usklađen sa nevidljivim principima prirodnog poretka, koji sve vraćaju na svoje mesto, bez potrebe za ljudskom intervencijom ili presudom. Na kraju, sve se svodi na to koliko smo mi spremni da prepoznamo pravi smisao reči koje svakodnevno koristimo. Pravda, kao i mnogi drugi pojmovi koje uzimamo zdravo za gotovo, postali su za nas prazne reči koje ponavljamo bez dubljeg razumevanja. Etimologija nas podseća da ne ostajemo na površini značenja, već da tragamo za njihovom suštinom, ne nužno u tradicionalnom, već u prirodnom smislu. Kada to uradimo, otkrivamo ne samo dublji smisao reči, već i dublje slojeve nas samih i sveta oko nas. Zato sledeći put kada čujete reč pravda, setimo se da to nije samo sudnica, kazna ili himna. To je pitanje pravednog u nama, u prirodi shvaćenoj kao celokupni kosmos. To je poziv da preuzmemo odgovornost za sve što jeste i za sve što tek treba da se preobrazi.
Literatura i izvori:
1. Nuaj, D. (2023). Ideologija tarota i njena ezoterijska, kulturna i istorijska izvorišta, Tom I. Beograd.
Piše: Vladimir Tomić Sadržaj: Ogledalo i identitet Jezik i nesvesno Realno i trauma Želja i društvo Nedostatak kao pokretač Lakan danas Literatura i izvori Slikar: "Ja i selo", Mark Šagal, izvor slike: Wikipedia Commons Žak Lakan nije psihoanalitičar koga je lako razumeti, ali njegove ideje o tome kako se oblikujemo kroz slike, jezik i odnose s drugima nalaze se svuda oko nas. To nije teorija zatvorena u akademskim knjigama, već nešto što možemo prepoznati u svakodnevnim situacijama: od detinjstva do društvenih mreža, od ljubavnih odnosa do naših najvećih nesigurnosti. Lakan nije pokušavao da nam pruži jednostavne recepte za život, već da nam pokaže kako funkcioniše naš svet i naše želje. Ogledalo i identitet Sve počinje ogledalom...
František Kupka, „Crni idol”. O antihristu, kralju Heliopolisa, đavolu kao erektivnosti materije i pacijentu svetske bolnice Piše: Vladimir Tomić Posle dvadesetak dana pauze, avgust Oblaka Kaktusa otvaram Antihristom. U mesecu lava, poneki gnostički raspoložen čitalac mogao da pomisli na (ne)čuvenu figuru Jaldabaota, ali to bi bio velik promašaj hodnika kroz koji ovde prolazim. Ovo pisanje vodi u drugu sobu, bledo-žućkastu, močvarno zelenu, sterilnu i prepunu igala. Inspiracija za početnu sliku došla mi je nakon čitanja odličnog, lucidnog teksta „Crna mumija” na blogu Bafomitras . Dorijan Nuaj je tamo zamislio Antihrista kao besvesnu političku ljušturu, crnu mumiju u staklenom sarkofagu, biće čiju ličnu nemoć čitav svetski aparat pretvara u vrhovnu moć. Baš takva slika mi je ostala u glavi: besvesno na iglicama svetske in...
Korice prvog izdanja Majstora i Margarite, izvor slike: wikimedia commons Došli smo do jedne knjige, koja je u mom svetu jedan od najuzbudljivijih romana koje sam ikada pročitao prvi put sa 19 godina. Jedine druge knjige koje su u tom bliskom rangu i mladalačkom periodu, delovale do sada tako na mene su „Sto godina samoće“ Markesa, „Idiot“ Dostojevskog, „Preobražaj“ Franca Kafke i filozofsko delo „Genealogija morala“ Fridriha Ničea. Postoje knjige koje nas osvoje polako, uvodeći nas u svoj svet postepeno, kao domaćin koji nam prvo ponudi čaj, pa tek onda dozvoli da zavirimo u njegovu kuću. „Majstor i Margarita“ nije takva knjiga. Ova knjiga vas s prvim stranicama uhvati za vrat i gurne u vrtlog apsurda, ironije i nečega što ne možete odmah imenovati, ali osećate da je opasno blisko istini. Već u prvom poglavlju, dok sunce zalazi nad Patrijaršijskim ribnjacima, Moskvom odjekuje jedno pitanje koje će progoniti svakog čitaoca dugo nakon što zatvori knjigu. Postavlja ga elegantni stranac,...
Коментари
Постави коментар