Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Narod ima moć ( Prepev jedne neprolazne himne)

ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSA Čitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
Peti Smit izvodi uživo, izvor slike wikimedia commons



Sanjao sam u svom snu
svet što svetlošću se rađa,
a moj san se naglo skrši,
al’ mi duša osta snažna.

U dolinama svetlosti,
gde se čist vazduh poznaje,
moje oči tad se otvore
i začuh krik što svetom odzvanja:

Narod ima moć!

Da lude svrati s puta greha,
da poniznima donese cveća,
jer zapisano negde stoji:
Narod vlada, narod kroji!

Nasilnici sad su sumnjivi,
pogleda spuštenog, slušaju.
Vojske stadoše i ćutaše,
jer narod sad je govorio.

I vojnici i pastiri,
pod vedrim nebom svi behu,
svoje snove razmenjivaše,
a oružje prah postade. 

U dolinama svetlosti,
gde se čist vazduh poznaje,
moje oči tad se otvore
i začuh krik što svet odzvanja:

Narod ima moć!


Tamo gde je pustinjska prašina,
nikle reke mlečne, biserne,
šetali smo zajedno, slobodni,
bez straha, sumnje, podsmeha.

I lav i jagnje skupa ležaše,
večno vezani u miru,
u snu svom spoznah istinu
i predadoh je svetu celom.

Narod ima moć!
Da sanja, vlada, menja svet,
iz ruku ludih uzme kormilo,
jer zapisano negde stoji:
Narod vlada, narod kroji!

Slušaj!
Vera u snove novi svet stvara,
zajedno svet ćemo promeniti,
nek' se Zemlja u novoj zori rodi!

Jer mi imamo moć,
Narod ima moć!



Ova pesma je podsećanje na to da su najveće promene uvek dolazile odozdo, od ljudi koji su verovali u svoju snagu. Kada se refren ove pesme ponavlja, on nije samo ritmičan stih; on je podsećanje da moć nije rezervisana za odabrane, već za svakog ko je spreman da je prepozna i koristi.


Peti Smit, izvodi u Berlinu 1978, ivor slike: wikimedia commons




Razneseni Svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa



Podrži naš blog!

Za uplate na dinarski račun:
Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić

Za PayPal uplate:

Коментари

Популарни постови са овог блога

Gnosticizam za početnike (Deo prvi: Simon Čudotvorac u priči Danila Kiša)

Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Krv, prašina i izvetrelo pivo: Put kroz nasilje Kormaka Makartija