tvoj zvuk se opet čuje iz pravca reke,
kao zov iz daljine,
između života i sna, između senki i svetla.
Opet si izašla iz sablasnih magli,
kao tiha svedokinja starih vremena,
donoseći jeku zaboravljenih priča
i melodije što odjekuju u kamenu i vodi.
Opet tvoja muzika osvaja zemlju,
kapi rose prate ritam tvog daha,
drveće se njiše, uzdiše tišina,
dok reka odgovara tvojim tonovima, spokojna i duboka.
Pesnička Trubo, ti što dišeš ritmom sveta,
tvoje note obnavljaju se u svakom zvuku,
noseći slike onoga što je bilo i onoga što dolazi,
dok tvoja pesma tiho ispunjava beskraj.
Razneseni Svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa
Comments
Post a Comment