Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Muzika Majls Dejvisa: Crni mag i Pantalasa
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
U okeanu buke, Majls Dejvis je bio crni mag – stvaralac, razarač, vizionar. Njegova muzika nije puki zvuk; to je ritual, alhemija, granica između svetova. Kao mitska Pantalasa – drevni okean koji je nekada okruživao Pangeu – Majlsova muzika obuhvata sve i ne pripada nikome. Ona briše granice između džeza, roka, funka i avangarde, spajajući prošlost, sadašnjost i budućnost u rasejane mreže haosa i stvaranja.
Svaki album iz njegovog električnog perioda je talas tog okeana, zaseban, ali deo veće celine – neobuzdan, hipnotičan i neumoljiv. Majls Dejvis nije komponovao muziku; on je otvarao vrata haosu, puštao ga da prodre i preobražava to što zovemo stvarnošću.
Lonely Fire
Plamen usred beskrajnog okeana zvuka. Usamljena vatra, moja omiljena njegova pesma i deo kompilacije Big Fun iz 1974. godine, nosi atmosferu ritualne meditacije. Ova numera je poput svetilišta – tiha, hipnotična, ali sa podzemnom snagom koja potresa dušu. Koristeći Harmon prigušivač, Milesova truba postaje glas melanholije, dok sitari, tabla i bogate harmonije donose istočnjačku mistiku i spiritualnost. Ovo je introspektivni pejzaž, muzika koja lebdi između realnog i imaginarnog. Nije samo plamen koji gori – neog onaj naš najličniji plamen. U Lonely Fire, osećaš kako Majls u stvari vodi kroz molitvu, a ne kroz melodiju, kroz meditaciju, a ne kroz ritam.
On the Corner
Grad, buka, puls. On the Corner je brutalna urbana simfonija – beskrajni sudar ritmova i tonova. Inspirisan energijom fanka Slaja Stouna i elektronskim eksperimentima Karlhajnca Štokhauzena, ovaj album donosi sirovu mehaničku energiju. Bas Majkla Hendersona kuca poput gradske vene, dok gitare, tabla i perkusije grade ritmički labirint u kome Majslova truba postaje vođa iz senke. Njegovi gestovi i wah-wah efekti stvaraju iluziju reda usred haosa.
Big Fun
Ni veliko, ni zabavno – Big Fun je magloviti mozaik ideja, zvukova i vizija. Sastavljen iz fragmenata sesija između 1969. i 1972, ovaj album je poput dnevnika Majslovih stvaralačkih previranja. "Lonely Fire" donosi meditativni, introspektivni ton, dok "Great Expectations"istražuje istočnjačke pejzaže sa sitarima i tablama. Nasuprot tome, "Go Ahead John" predstavlja sirovu fuziju bluza i avangarde, dok Mačerova genijalna montaža DeDžonetovih bubnjeva i Maklaflinove gitare daje potpuno novu dimenziju zvuku.
Bitches Brew
Alhemija. Eksperiment. Revolucija. Bitches Brew bio je seizmički pomak u muzici. Snimljen tokom tri dana 1969. godine, ovaj album je redefinisao džez i otvorio vrata fuziji džeza, roka i avangarde. Električni klaviri, bas klarinet i improvizacije prepliću se u haotičnim, ali hipnotičnim tokovima zvuka. Sa pesmama poput"Pharaoh’s Dance" i "Miles Runs the Voodoo Down", ovo nije bio samo projekat; to je bila eksplozija. Uz Teo Mačerovo kreativno editovanje, Bitches Brewpostao je moćni kolaž, zvučna fuzija u kojoj se melodije lome, prelivaju i ponovo rađaju
Agarta
Tamni erotični podzemni svet. Dubine u kojima zvukovi plutaju kao plankton, osvetljavajući crnilo. Agarta, snimljen uživo u Osaki 1975. godine, možda je najintenzivniji dokument Milesovog električnog perioda. U trenutku kada je Miles bio na ivici fizičke iscrpljenosti, njegova muzika bila je življa nego ikad. Uz Pit Kozija i Ređija Lukasa na gitarama i Sonija Fortuna na saksofonu, ovaj album predstavlja sonični haos – zvučni zid koji se stalno gradi i ruši. Majlsova truba, često filtrirana kroz wah-wah pedal, prožima se kroz ovaj zvučni pejzaž kao zrak svetlosti koji se probija kroz duboku tišinu. Inspirisan mitovima o podzemnim svetovima poput legendarne Agarte, ovaj album je mapa nepoznatog – granica između svetova.
Majls Dejvis nije komponovao – on je uništavao. Svaka nota je razaranje stare forme i otvaranje prostora za nešto novo. Panthalasa pored toga što je okean; ona je ideja, metafora beskonačnog u kome zvuk ne miruje. Majlsova muzika bila je njegovo oružje, alat za razbijanje granica. Bio je vizionar tog haosa, arhitekta zvučnih svetova u kojima je red samo iluzija, a haos pravilo.
Razneseni Svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa
Podrži naš blog!
Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić
Fotografije Linde R. iz sedamedestih, izvor slike: wikimeda commons Kažu: pusti da sve ide svojim tokom. Zvuči razumno, zar ne? Ali pored mene niko. I vreme briše tragove rana što nisu ni stigle da zabole. Tako mi rekoše. Ali, ne razumem zašto. Jer dala sam sve što znam, sve što umem i mogu, da te zovem svojim. A mislim da ću te voleti još dugo, dugo. Zarobljena u strahu, trepćem pred suzama. Ne mogu da kažem da si me povredio, kad me nikad nisi pustio bliže. Nisam izmamila ni jedan odgovor. Dok si, između reči, padao pred svakom koju nisi ni poznavao. I opet, sve što znam, dala sam ti to. Da budeš moj. A sad... Znam da će da boli još dugo, dugo. Čekam dan kad ćeš otići, svesno, jer si me upozorio na cenu koju ću platiti. Život je pun mana, ko zna odakle su došle? Ostajem da živim: u sećanju na ljubav koje nikada nije bilo. Jer sve sam pokušala, sve da te preobratim. A sad znam da ćeš mi nedostajati još dugo, dugo. Jer dala sam sve što znam, da ti pripadam. I mislim da...
Prošlo je 27. godina od kako se pojavio film Baraka . U gornjem insertu iz filma može se čuti pesma „Domaćin Serafima “, koju izvodi muzički sastav „Mrtvi Mogu Plesati“.... Vidim da j oš uvek mnogim ju-tub komentatorima nije jasno zašto baš ta pesma, sa takvim nazivom i takvom melodijom; prati baš ove scene i baš ove slike. Naivan čovek, sklon da sve posmatra profano, ako je malo osetljiv; on plitko veruje da se radi o siromaštvu: da su to neki tamo siromašni ljudi kojima, eto, moćni i bogati zapad treba da pomogne; da postanu malo imućniji i tako će, nada se taj čovek, nestati problemi i poteći će med i mleko. On ne vidi da na ovim video snimcima nisu nikakvi siromasi već sve bogataš do bogataša; uključujući one koji na samom početku kopaju po deponiji, po đubrištu. On ne shvata, niti čak može to bar izdaleka da doživi; da njihovo bogatstvo nije u novcu; da njih to sve odavno ne zanima, kao ni bilo koja od takvih njegovih društvenih i p...
Joan Miró, Farma, izvor slike wikimeda commons Piše: Vladimir Tomić „ U snovima počinje odgovornost." Viljam Batler Jejts U hermetičkom redu Zlatne zore bilo je nekih poznatih članova. Jedan od njih je Vilijam Batler Jejts, pisac i pesnik. Ne zanima me ovde konkretna pripadnost nekoj organizaciji, nego nešto drugo mi je tu bilo zanimljivo. U to vreme, 19. i ranog 20. veka, pripadnici Zlatne zore imali su običaj da uzimaju određeni princip, moto (obično veoma kratku rečenicu), koja postaje njihov magijski moto. U takvim rečenicama najzanimljivije su mi one koje su odabrali Jejts, Mina Bergson, koja kasnije postaje gospođa Mina (Moina) Meters, i Alister Krouli. Prvi bira magijski moto na latinskom: "Demon est Deus inversus" . Drugi je: " Vestigia nulla retrorsum" , usvojen od strane Mine, a treći, Kroulijev, glasi: "Perdurabo". Šta ovo znači? Prvi moto, Jejtsov "Demon est Deus inversus" (latinski: „ Demon je obrnuti Bog" ), na prvi ...
Коментари
Постави коментар