Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Muzika Majls Dejvisa: Crni mag i Pantalasa
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
U okeanu buke, Majls Dejvis je bio crni mag – stvaralac, razarač, vizionar. Njegova muzika nije puki zvuk; to je ritual, alhemija, granica između svetova. Kao mitska Pantalasa – drevni okean koji je nekada okruživao Pangeu – Majlsova muzika obuhvata sve i ne pripada nikome. Ona briše granice između džeza, roka, funka i avangarde, spajajući prošlost, sadašnjost i budućnost u rasejane mreže haosa i stvaranja.
Svaki album iz njegovog električnog perioda je talas tog okeana, zaseban, ali deo veće celine – neobuzdan, hipnotičan i neumoljiv. Majls Dejvis nije komponovao muziku; on je otvarao vrata haosu, puštao ga da prodre i preobražava to što zovemo stvarnošću.
Lonely Fire
Plamen usred beskrajnog okeana zvuka. Usamljena vatra, moja omiljena njegova pesma i deo kompilacije Big Fun iz 1974. godine, nosi atmosferu ritualne meditacije. Ova numera je poput svetilišta – tiha, hipnotična, ali sa podzemnom snagom koja potresa dušu. Koristeći Harmon prigušivač, Milesova truba postaje glas melanholije, dok sitari, tabla i bogate harmonije donose istočnjačku mistiku i spiritualnost. Ovo je introspektivni pejzaž, muzika koja lebdi između realnog i imaginarnog. Nije samo plamen koji gori – neog onaj naš najličniji plamen. U Lonely Fire, osećaš kako Majls u stvari vodi kroz molitvu, a ne kroz melodiju, kroz meditaciju, a ne kroz ritam.
On the Corner
Grad, buka, puls. On the Corner je brutalna urbana simfonija – beskrajni sudar ritmova i tonova. Inspirisan energijom fanka Slaja Stouna i elektronskim eksperimentima Karlhajnca Štokhauzena, ovaj album donosi sirovu mehaničku energiju. Bas Majkla Hendersona kuca poput gradske vene, dok gitare, tabla i perkusije grade ritmički labirint u kome Majslova truba postaje vođa iz senke. Njegovi gestovi i wah-wah efekti stvaraju iluziju reda usred haosa.
Big Fun
Ni veliko, ni zabavno – Big Fun je magloviti mozaik ideja, zvukova i vizija. Sastavljen iz fragmenata sesija između 1969. i 1972, ovaj album je poput dnevnika Majslovih stvaralačkih previranja. "Lonely Fire" donosi meditativni, introspektivni ton, dok "Great Expectations"istražuje istočnjačke pejzaže sa sitarima i tablama. Nasuprot tome, "Go Ahead John" predstavlja sirovu fuziju bluza i avangarde, dok Mačerova genijalna montaža DeDžonetovih bubnjeva i Maklaflinove gitare daje potpuno novu dimenziju zvuku.
Bitches Brew
Alhemija. Eksperiment. Revolucija. Bitches Brew bio je seizmički pomak u muzici. Snimljen tokom tri dana 1969. godine, ovaj album je redefinisao džez i otvorio vrata fuziji džeza, roka i avangarde. Električni klaviri, bas klarinet i improvizacije prepliću se u haotičnim, ali hipnotičnim tokovima zvuka. Sa pesmama poput"Pharaoh’s Dance" i "Miles Runs the Voodoo Down", ovo nije bio samo projekat; to je bila eksplozija. Uz Teo Mačerovo kreativno editovanje, Bitches Brewpostao je moćni kolaž, zvučna fuzija u kojoj se melodije lome, prelivaju i ponovo rađaju
Agarta
Tamni erotični podzemni svet. Dubine u kojima zvukovi plutaju kao plankton, osvetljavajući crnilo. Agarta, snimljen uživo u Osaki 1975. godine, možda je najintenzivniji dokument Milesovog električnog perioda. U trenutku kada je Miles bio na ivici fizičke iscrpljenosti, njegova muzika bila je življa nego ikad. Uz Pit Kozija i Ređija Lukasa na gitarama i Sonija Fortuna na saksofonu, ovaj album predstavlja sonični haos – zvučni zid koji se stalno gradi i ruši. Majlsova truba, često filtrirana kroz wah-wah pedal, prožima se kroz ovaj zvučni pejzaž kao zrak svetlosti koji se probija kroz duboku tišinu. Inspirisan mitovima o podzemnim svetovima poput legendarne Agarte, ovaj album je mapa nepoznatog – granica između svetova.
Majls Dejvis nije komponovao – on je uništavao. Svaka nota je razaranje stare forme i otvaranje prostora za nešto novo. Panthalasa pored toga što je okean; ona je ideja, metafora beskonačnog u kome zvuk ne miruje. Majlsova muzika bila je njegovo oružje, alat za razbijanje granica. Bio je vizionar tog haosa, arhitekta zvučnih svetova u kojima je red samo iluzija, a haos pravilo.
Razneseni Svemir, Vladimir Tomić, Oblak Kaktusa
Podrži naš blog!
Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić
Personifikacija Aresa, digitalna obrada, Lili Blues „ Sva ratna taktika zasniva se na obmani. Stoga, kada možemo da napadnemo, treba da izgledamo kao da ne možemo; kada koristimo svoje snage, treba da delujemo kao da smo neaktivni; kada smo blizu, moramo uveriti neprijatelja da smo daleko; kada smo daleko, moramo ga uveriti da smo blizu.“ ― Sun Cu, Umeće ratovanja „Neka tvoji planovi budu tamni i neprobojni kao noć, a kada se pokreneš, udari kao grom.“ ― Sun Cu, Umeće ratovanja „Vrhovna veština ratovanja je pokoriti neprijatelja bez borbe.“ ― Sun Cu, Umeće ratovanja Istorija, koja nas nažalost skoro nikad ništa ne nauči- govori nam da mir, često veličan kao najuzvišeniji ideal, ume da bude savršen instrument manipulacije. Vladari i političke elite nebrojeno puta su koristili retoriku mira kako bi prikrili svoje prave namere, pripremili teren za ratove ili stvorili iluziju stabilnosti. Ovaj obrazac, koji se ponavlja vekovima, imao je razorne posledice i oblikovao sudbine čitavih naroda...
U tvom pogledu je Vudstok 69 Na tvom licu je zaštitni znak starca svih vremena Kada te učiteljica pita kakve su prave u prirodi ti joj kažeš da su krive Dok hodaš ostavljaš za sobom tragove neodsvirane pesme koje neznalački prelaze prolaznici Oni ne znaju da muziku ne stvaraju instrumenti U tvom društvu su beskućnice, zmajevi i fabrički radnici S njima praviš žurke i ostale svečanosti gde nestaju vođe, idoli i pratioci novih moda Uzimaš afričku masku i noge od zemlje i kamenja da se vratiš u postojbine Divljana IIII-jeee! IIII-jee III-jee! III-jee više nisu reči One su sada tvoja Boja! Vladimir Tomić, Razneseni Svemir (Oblak Kaktusa), posvećeno Luki B. Beograd, 17. 10. 2021, 20: 37
- Idemo kod prolaza ptice sa rogovima. Ja sam ve ć bio tamo, a setio sam da ć eš ti doneti fantasti č no Ru ž ino vino. - Ja sam donela sla č ke. - Šta su sla č ke? - Kako ne znaš. To su jestivi delovi slagalice koje sam napravila. Ne znaš da li da pre jedeš ili sla ž eš? - Stvari se tako brzo menjaju. - Ne menjaju se stvari ve ć ose ć anja. - Ptica je to rekla to isto ili sam je bar tako razumeo. Ona ne peva niti grok ć e kao druge ptice, niti zabada kao ponekad orlovi i usamljenici. Njen rog je tre ć e... - Piramida! Da li vidiš? Prošli smo pored nje i ona je nestala? - Ali, ovd...
Коментари
Постави коментар