Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Zašto je bombardovana SRJ (Deo prvi: Pildžer i Kundera)
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
„Svako ko teži ka nečemu 'uzvišenijem' mora očekivati da će jednog dana osetiti vrtoglavicu. Šta je vrtoglavica? Strah od pada? Ne, vrtoglavica je nešto drugo osim straha od pada. To je glas praznine ispod nas koji nas mami i privlači, to je želja za padom, protiv koje se, preplašeni, branimo.“ ― Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja
Moralnost je često reč koja se zloupotrebljava u političkom diskursu, posebno kada se opravdava nasilje nad suverenim državama. Milan Kundera je rekao da je borba ljudi protiv moći borba sećanja protiv zaborava. U tom duhu, sećanje na NATO bombardovanje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine služi kao opomena o pravim motivima te intervencije – ne zbog „moralne svrhe“ ili „principa čovečnosti“, kako su to tvrdili Toni Bler i Bil Klinton, već zbog geopolitičkih interesa, kontrole resursa i, iznad svega, koristi vojne industrije.
Preminuli Džon Pildžer, poznati australijski novinar i dokumentarista, još tada je pisao o tome kako je raspad Jugoslavije bio planski podstaknut od strane zapadnih sila kroz ekonomski pritisak Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Razorne „tržišne reforme“ eliminisale su milione radnih mesta i ostavile multietničku federaciju u siromaštvu, dok je istovremeno podržano otcepljenje republika poput Hrvatske, čime su ove zemlje postale nove ekonomske kolonije. Ideja bratstva i jedinstva, temelj jugoslovenske federacije, zamenjena je etničkim podelama i sukobima, koje su zapadne sile strateški podsticale.
Paradoksalno, Milošević, kojeg su kasnije demonizovali kao diktatora i ratnog zločinca, prvobitno je bio predstavljen kao ključni faktor stabilnosti na Balkanu. Bil Klinton ga je u telefonskom razgovoru pre 1999. godine nazivao "faktorom mira i stabilnosti". To otkriva dublju dvoličnost uloge pojedinih zapadnih političara – Milošević je bio koristan saveznik sve dok se nije usprotivio njihovim planovima, posebno NATO trupama na Kosovu. Njegova demonizacija došla je brzo, baš kao i u slučaju Sadama Huseina, jer je bio prepreka američkim posthladnoratovskim strategijama na Balkanu i širenju NATO-a ka istoku.
Bombardovanje je NATO-u pružilo priliku za vojnu dominaciju u regionu, ali je, prema Pildžeru, bilo i „vredna laboratorija za anglo-američki biznis s oružjem“. Osiromašeni uranijum, korišćen u projektilima, ostavio je dugotrajne posledice po zdravlje stanovništva, dok su kasetne bombe poput BL755, koje su sejale smrt i sakatile decu, pokazale brutalnost intervencije. U isto vreme, korporacije poput Rejtiona, Boinga i Britiš Erospejsa ostvarivale su rekordne profite od ugovora vrednih milijarde dolara.
Pildžer ukazuje na licemerje: Zapadne sile su tvrdile da brane ljudska prava na Balkanu, dok su istovremeno podržavale režime s užasnim ljudskim pravima, kao što je bio slučaj u Istočnom Timoru. Indonežanske trupe, opremljene britanskim oružjem, sprovodile su masakre, ali bombe nikada nisu pale na Džakartu. Takve intervencije nisu o moralnosti, već o geopolitici i profitu. Kosovo je postalo simbol nove imperijalne politike Zapada, gde se humanitarna retorika koristi kao pokriće za nametanje vojne i ekonomske hegemonije.
Pildžer je u svojim filmovima i tekstovima kontinuirano razotkrivao kako mediji igraju ključnu ulogu u opravdavanju ratova. Propaganda, kako kaže, zavisi od toga da „mi u medijima usmerimo obmane ne na neku udaljenu zemlju, već na vas kod kuće“. NATO bombardovanje SRJ pokazalo je kako je propaganda o "humanitarnoj intervenciji" korišćena da se sakriju pravi motivi – kontrola nad regionom i ekonomski interesi vojno-industrijskog kompleksa.
Podsećajući na ove događaje, Pildžer poziva na otpor zaboravu i pasivnosti. Sećanje je ključ za razumevanje da „moralnost“ u geopolitici često služi samo kao maska za pohlepu i moć. Jer, kako Kundera podseća, zaborav je najveći saveznik moći. Samo kroz razotkrivanje istine o prošlosti možemo izbeći ponavljanje iste šablonske brutalnosti u budućnosti.
Pretpostavka pojedinih vegana je da biljke ne osećaju bol pošto nemaju centralni nervni sistem i druge biološke karakteristike kao ljudi i mnoge životinje, pa je stoga njihova konzumacija "bolja" ili ispravnija u etičkom smislu. Naglasak je na ovome prvom što sam napisao – da je to samo pretpostavka . Mi ne možemo sa stoprocentnom sigurnošću tvrditi da biljni svet ne trpi bol, niti nauka to tvrdi u nekom definitivnom smislu. Dugo se pretpostavljalo da je možda tako, odnosno da bi trebalo biti tako. Ipak, istraživanja, naročito ona sprovedena u protekle tri decenije, pokazuju da situacija nije tako jednostavna. Kada sam dublje zašao u ovu temu, trudeći se da budem nepristrasan, uvideo sam zanimljivu dihotomiju. S jedne strane, pojedine stvari se u svakodnevnoj percepciji ljudi nisu mnogo promenile još od vremena Aristotela. S druge strane, neka naučna saznanja su se promenila toliko da gube vezu sa izv...
Interlocutor : Vladimire, ti si se dugo bavio stvarima kao što su: filozofija, književnost, psihologija i razne druge teme. Zanima me kako vidiš bavljenje filozofijom, u sadašnjem, savremenom trenutku? Vladimir : Prvo, da naglasim da se trudim izbegavati uopštavanja bilo koje vrste. Ono što za mene predstavlja filozofija, ne mora to isto predstavljati i za druge ljude ili neke grupe ljudi. Mogu govoriti jedino u smislu nekog mog puta ili nekih mojih viđenja, ali insistiram na tome da svako gradi svoj put, kao i da je moguće da u bilo čemu što ću reći grešim. Moje shvatanje filozofije i bavljenja filozofijom u sadašnjem trenutku tiče se u mnogome ljudske potrebe za kritičkim mišljenjem. Smatram da je filozofija sama po sebi jedna „čudesna zemlja“ (metaforički rečeno). Kao takva „čudesna zemlja“ ili „svet čudesa“ ona nas, između ostalog, natera da razmišljama o sebi i svetu oko nas na način da preispitujemo stvari koje smo uzimali prethodno zdravo za gotovo ili neke druge stvari koje mo...
Andrzej Wróblewski, Rozstrzelanie V (Execution V), izvor slike: wikimedia commons Piše: Vladimir Tomić Jahači na oluji, jahači na oluji. U ovoj kući smo rođeni, u ovaj svet smo bačeni. Kao pas bez svoje koske, kao glumac pozajmljen za ulogu... The Doors, „Riders on the Storm“ (Odlomak iz prepeva pesme) Pre dve godine, pretražujući bespuća interneta, naišao sam na jedan YouTube snimak koji mi je istovremeno delovao i kao tragičan i kao smešan, i podstakao me je da dublje promislim o jednoj temi o kojoj sam i pre puno pisao. U njemu je jedan sveštenik pokušavao da „odbrani“ pravoslavlje od navodno opasne misli Žan-Pol Sartra, fokusirajući se na čuvenu rečenicu iz jedne njegove drame Iza zatvorenih vrata (Huis Clos) : „Pakao - to su drugi“ (L'enfer, c'est les autres). Sveštenik je ovu rečenicu tumačio doslovno ...
Коментари
Постави коментар