Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Zašto je bombardovana SRJ (Deo prvi: Pildžer i Kundera)
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
„Svako ko teži ka nečemu 'uzvišenijem' mora očekivati da će jednog dana osetiti vrtoglavicu. Šta je vrtoglavica? Strah od pada? Ne, vrtoglavica je nešto drugo osim straha od pada. To je glas praznine ispod nas koji nas mami i privlači, to je želja za padom, protiv koje se, preplašeni, branimo.“ ― Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja
Moralnost je često reč koja se zloupotrebljava u političkom diskursu, posebno kada se opravdava nasilje nad suverenim državama. Milan Kundera je rekao da je borba ljudi protiv moći borba sećanja protiv zaborava. U tom duhu, sećanje na NATO bombardovanje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine služi kao opomena o pravim motivima te intervencije – ne zbog „moralne svrhe“ ili „principa čovečnosti“, kako su to tvrdili Toni Bler i Bil Klinton, već zbog geopolitičkih interesa, kontrole resursa i, iznad svega, koristi vojne industrije.
Preminuli Džon Pildžer, poznati australijski novinar i dokumentarista, još tada je pisao o tome kako je raspad Jugoslavije bio planski podstaknut od strane zapadnih sila kroz ekonomski pritisak Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Razorne „tržišne reforme“ eliminisale su milione radnih mesta i ostavile multietničku federaciju u siromaštvu, dok je istovremeno podržano otcepljenje republika poput Hrvatske, čime su ove zemlje postale nove ekonomske kolonije. Ideja bratstva i jedinstva, temelj jugoslovenske federacije, zamenjena je etničkim podelama i sukobima, koje su zapadne sile strateški podsticale.
Paradoksalno, Milošević, kojeg su kasnije demonizovali kao diktatora i ratnog zločinca, prvobitno je bio predstavljen kao ključni faktor stabilnosti na Balkanu. Bil Klinton ga je u telefonskom razgovoru pre 1999. godine nazivao "faktorom mira i stabilnosti". To otkriva dublju dvoličnost uloge pojedinih zapadnih političara – Milošević je bio koristan saveznik sve dok se nije usprotivio njihovim planovima, posebno NATO trupama na Kosovu. Njegova demonizacija došla je brzo, baš kao i u slučaju Sadama Huseina, jer je bio prepreka američkim posthladnoratovskim strategijama na Balkanu i širenju NATO-a ka istoku.
Bombardovanje je NATO-u pružilo priliku za vojnu dominaciju u regionu, ali je, prema Pildžeru, bilo i „vredna laboratorija za anglo-američki biznis s oružjem“. Osiromašeni uranijum, korišćen u projektilima, ostavio je dugotrajne posledice po zdravlje stanovništva, dok su kasetne bombe poput BL755, koje su sejale smrt i sakatile decu, pokazale brutalnost intervencije. U isto vreme, korporacije poput Rejtiona, Boinga i Britiš Erospejsa ostvarivale su rekordne profite od ugovora vrednih milijarde dolara.
Pildžer ukazuje na licemerje: Zapadne sile su tvrdile da brane ljudska prava na Balkanu, dok su istovremeno podržavale režime s užasnim ljudskim pravima, kao što je bio slučaj u Istočnom Timoru. Indonežanske trupe, opremljene britanskim oružjem, sprovodile su masakre, ali bombe nikada nisu pale na Džakartu. Takve intervencije nisu o moralnosti, već o geopolitici i profitu. Kosovo je postalo simbol nove imperijalne politike Zapada, gde se humanitarna retorika koristi kao pokriće za nametanje vojne i ekonomske hegemonije.
Pildžer je u svojim filmovima i tekstovima kontinuirano razotkrivao kako mediji igraju ključnu ulogu u opravdavanju ratova. Propaganda, kako kaže, zavisi od toga da „mi u medijima usmerimo obmane ne na neku udaljenu zemlju, već na vas kod kuće“. NATO bombardovanje SRJ pokazalo je kako je propaganda o "humanitarnoj intervenciji" korišćena da se sakriju pravi motivi – kontrola nad regionom i ekonomski interesi vojno-industrijskog kompleksa.
Podsećajući na ove događaje, Pildžer poziva na otpor zaboravu i pasivnosti. Sećanje je ključ za razumevanje da „moralnost“ u geopolitici često služi samo kao maska za pohlepu i moć. Jer, kako Kundera podseća, zaborav je najveći saveznik moći. Samo kroz razotkrivanje istine o prošlosti možemo izbeći ponavljanje iste šablonske brutalnosti u budućnosti.
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
O zbirci pesama Treći put ti govorim o ljubavi... Pavla Gligorovića Piše: Vladimir Tomić Knjiga počinje posvetom: „za moju majku, srećan 80-ti rođendan.” Posle nje stoji citat Česlava Miloša koji se završava pitanjem: „Čemu, kad će nas svet ionako zaboraviti?” Već na tom mestu uspostavljena je glavna napetost zbirke. Sa jedne strane nalazi se osamdeseti rođendan, sasvim određeni ljudski život koji traje dovoljno dugo da postane čitava mala istorija. Sa druge je svet, golema ravnodušna naprava koja zaboravlja i pobednike i poražene. Intimna posveta majci postaje prvi odgovor Milošu. Ako svet zaboravlja, pesma će makar zapisati kome je knjiga namenjena. Književnost je ponekad mala protivadministracija zaborava: popisuje sitnice izvan zvanične istorije, jednu majku, jedno lice, jedan rođendan, jun u Rimu, pjegava leđa na parketu, cigaretu pod mesecom. Naslov Treći put ti govorim o ljubavi... obećava ponavljanje i spiralno kretanje. Ova knjiga p...
Jošitaka Amano, glavni vizual za 4K restauraciju filma Anđelovo jaje . Piše: Vladimir Tomić Film koji me bukvalno ostavio bez teksta, ali ne odmah, nego tek nakon što je prošao jedan ceo dan. Isprva nisam razumeo mnoge stvari koje se dešavaju u filmu, a dijaloga tamo, osim celih 4 minuta sabrano, skoro da uopšte nema. Čak mi je bilo i dosadno, u prvih 30 minuta, jer mi je delovalo da film samo ređa dobro urađene mračne, melanholične i teskobne crteže i slike. Međutim, razotkrivanje i otkrovenje, kako se film približavao kraju, razuverilo me potpuno u to. Presudna stvar u filmu pojavljuje se već na početku: dolazak mladića. On ulazi u svet filma iz nečega što liči na futurističku vojnu mašinu, na krstoliki ratni brod, na mehaničku skalameriju koja istovremeno priziva vozilo, oružje, grobnicu i neku vrstu apokaliptičke crkve od metala. Nebo nad tim dolaskom ima crvenu, ranjenu boju: boju zalaska, požara, krvi, proročke opomene. ...
Коментари
Постави коментар