Mrzi me da čistim

Razneseni Svemir

Usisivač u uglu -

pravi je simbol otuđenja.
On gleda, ja gledam.
Nećemo se sresti danas.

Kuvanje me ne vređa:
paradajz baca svoje seme na zvezde,
kao što misli bacaju senke.
Oni kažu: čistoća je pola zdravlja.
Ja kažem:
misli nisu ni trećina podova.

Tegle?
Dignem ih kao što se reči dižu u stihu.
Ali prašina -
prašina je tišina koja se uvlači,
ne traži mesto, samo je tu,
kao pitanje bez kraja.

Ruka što briše stolove
razbija ogledala,
zato ih ne brišem.
Odbijam sjaj.
Želim haos:
podovi kao električni okeani
gde brodovi misli nestaju.

Knjiga u ruci, šolja kafe,
kuhinja blista dok pogled luta.
I dalje stojim ispred usisivača.
Gleda, gledam.
Sutra ćemo možda razgovarati.

Vladimir Tomić
Oblak Kaktusa
Podrži Oblak Kaktusa

Za uplate na dinarski račun:
Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić

Za PayPal uplate:

Donirajte putem PayPala

Коментари

Популарни постови са овог блога

Inoko

Anđelovo jaje: izokrenuti Hrist, senke riba i svet kao arka

Ogledala, želje i nesvesno: Kako Žak Lakan objašnjava naš svet