Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Odgovor Kirilu (srpsko-ruski-engleski prevod)
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
I smoke so I don’t feel the pain. I speak to the guard, I think about society.
A stone lodged in my spine— a pain heavier than words. With it, I call upon dead friends. I burn and perish, like fields of wheat.
Regret holds me back, but I remain— in a world without a leader.
Now, everything is a mocking clown: foolish rulers of human souls speak of the future, yet they don’t even grasp the present. And they still have the audacity— to ask, to rage.
They’ve taken almost everything from man, who watches silently, helplessly, the abyss of his own ruin. But one thing remains: a spark, a seed, something nameless, hidden from all the bombs in the world.
Ugly weapons— humanity’s worst invention. Weapons that threaten with bombs, as if they were a gift from God, and not a gift from evil.
An ugly city, a ruined village, and a church that praises ugliness. It seeks revenge. That is ressentiment, as Zarathustra called it. The wretched mob believes that power lies in God, and that God is power.
But the King of Heaven does not ask for power, nor does He have anything to do with it.
Razneseni Svemir, Vladimir Tomić Oblak Kaktusa, Negde između, 29.11.2024.
Podrži naš blog!
Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić
Prošlo je 27. godina od kako se pojavio film Baraka . U gornjem insertu iz filma može se čuti pesma „Domaćin Serafima “, koju izvodi muzički sastav „Mrtvi Mogu Plesati“.... Vidim da j oš uvek mnogim ju-tub komentatorima nije jasno zašto baš ta pesma, sa takvim nazivom i takvom melodijom; prati baš ove scene i baš ove slike. Naivan čovek, sklon da sve posmatra profano, ako je malo osetljiv; on plitko veruje da se radi o siromaštvu: da su to neki tamo siromašni ljudi kojima, eto, moćni i bogati zapad treba da pomogne; da postanu malo imućniji i tako će, nada se taj čovek, nestati problemi i poteći će med i mleko. On ne vidi da na ovim video snimcima nisu nikakvi siromasi već sve bogataš do bogataša; uključujući one koji na samom početku kopaju po deponiji, po đubrištu. On ne shvata, niti čak može to bar izdaleka da doživi; da njihovo bogatstvo nije u novcu; da njih to sve odavno ne zanima, kao ni bilo koja od takvih njegovih društvenih i p...
U tvom pogledu je Vudstok 69 Na tvom licu je zaštitni znak starca svih vremena Kada te učiteljica pita kakve su prave u prirodi ti joj kažeš da su krive Dok hodaš ostavljaš za sobom tragove neodsvirane pesme koje neznalački prelaze prolaznici Oni ne znaju da muziku ne stvaraju instrumenti U tvom društvu su beskućnice, zmajevi i fabrički radnici S njima praviš žurke i ostale svečanosti gde nestaju vođe, idoli i pratioci novih moda Uzimaš afričku masku i noge od zemlje i kamenja da se vratiš u postojbine Divljana IIII-jeee! IIII-jee III-jee! III-jee više nisu reči One su sada tvoja Boja! Vladimir Tomić, Razneseni Svemir (Oblak Kaktusa), posvećeno Luki B. Beograd, 17. 10. 2021, 20: 37
Upoznavanje Veštice i Jahača zmije Veštica : Koje zmiče voziš? Jahač zmije : Vozim se na oblaku, a tamo me izbacila zmija koju sam jahao. Izbacila me između neba i zemlje. Veštica : Kako se zoveš? Jahač zmije : Ja nemam ime niti sam ime. Niko sam i ništa. Veštica : Odakle si, kuda ideš? Jahač zmije : Nisam ni od kuda i ne idem nigde. Moj put je beskonačan i bez odredišta a moja domovina je sva priroda. Veštica : Koja ti je omiljena boja? Jahač zmije: Plava: jer me podseća na okean i izgubljeni mač drevnh kraljeva. Veštica : Koju muziku voliš? Jahač zmije : Najviše volim zvuk ptica i njihove pesme: jer one me podsećaju na detinjstvo i divlji glas deteta. Veštica : Kakvo vreme voliš? Jahač zmije : Vetrovito. Vetar menja i preobražava. Vreme je preobražaj. A da li ja sada tebe nešto smem da pitam, Veštice? ...
Коментари
Постави коментар