Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Odgovor Kirilu (srpsko-ruski-engleski prevod)
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSAČitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.
I smoke so I don’t feel the pain. I speak to the guard, I think about society.
A stone lodged in my spine— a pain heavier than words. With it, I call upon dead friends. I burn and perish, like fields of wheat.
Regret holds me back, but I remain— in a world without a leader.
Now, everything is a mocking clown: foolish rulers of human souls speak of the future, yet they don’t even grasp the present. And they still have the audacity— to ask, to rage.
They’ve taken almost everything from man, who watches silently, helplessly, the abyss of his own ruin. But one thing remains: a spark, a seed, something nameless, hidden from all the bombs in the world.
Ugly weapons— humanity’s worst invention. Weapons that threaten with bombs, as if they were a gift from God, and not a gift from evil.
An ugly city, a ruined village, and a church that praises ugliness. It seeks revenge. That is ressentiment, as Zarathustra called it. The wretched mob believes that power lies in God, and that God is power.
But the King of Heaven does not ask for power, nor does He have anything to do with it.
Razneseni Svemir, Vladimir Tomić Oblak Kaktusa, Negde između, 29.11.2024.
Podrži naš blog!
Za uplate na dinarski račun: Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić
Slika Prometeja, Oto Grajner, 1909 Piše: Vladimir Tomić Milica Stojanović i ja već neko vreme radimo na zajedničkom projektu: vrsti studijskog, esejskog izlaganja o teorijama zavere. Biće to debela esejčina od teksta; i filozofska, i psihološka, i kulturna, i satirična, ali ja sam imao potrebu da pre toga napišem svoj mali interludijum (koji je istovremeno i kratak predah od rada na toj studiji). Ne kao reklamu, nego kao ispovest: zašto uopšte pristajem da uđem u taj lavirint, zašto mi se uopšte da da se bavim ljudima koji veruju da je sve „namešteno“. Jedna od najluđih teorija zavere, koja me više pogodila nego ona o nepostojanju svemira, jeste teorija za koju sam saznao relativno skoro, za razliku od nekih drugih koje kruže internetom još od vremena kada sam sa devetnaest godina 2006. bio jedan od urednika filozofsko - kulturnog studentskog foruma. Radi se o tome da postoje ljudi koji mrtvi ozbiljni tvrde da atomsko i termonuklearno oružje uopšte ...
Heklana dekoracija za sto, Kolkata, Zapadni Bengal, Indija Piše: Vladimir Tomić Mi smo, po svemu sudeći, odabrani da poslužimo kao ogledno eksperimentalno igralište, jedan skučeni balkanski vivarijum osmišljen nasumično kao dnevna tačka nekog sastanka, vođen isključivo surovim geopolitičkim pragmatizmom i estetikom dostojnom serije „Kuća od karata”, gde globalni akteri iz čiste dosade, deleći flašu skupocenog vina na poluzatvorenom sastanku, sasvim usputno prelaze preko tačke dnevnog reda zvane Srbija. Takav banalan, potpuno uzgredan i krajnje ciničan rasplet predstavlja jedino logično objašnjenje za frapantnu količinu ludila, strmoglavi civilizacijski pad i svečano ustoličenu neobrazovanost koja se na ovim prostorima godinama unazad taloži poput najtvrdokornijeg kamenca u bojleru. Politika pritom predstavlja isključivo onaj ogoljeni, javni simptom jedne neuporedivo dublje, sistemske bolesti, suštinskog i opšteg raspada svi...
Piše: Vladimir Tomić Sadržaj: Ogledalo i identitet Jezik i nesvesno Realno i trauma Želja i društvo Nedostatak kao pokretač Lakan danas Literatura i izvori Slikar: "Ja i selo", Mark Šagal, izvor slike: Wikipedia Commons Žak Lakan nije psihoanalitičar koga je lako razumeti, ali njegove ideje o tome kako se oblikujemo kroz slike, jezik i odnose s drugima nalaze se svuda oko nas. To nije teorija zatvorena u akademskim knjigama, već nešto što možemo prepoznati u svakodnevnim situacijama: od detinjstva do društvenih mreža, od ljubavnih odnosa do naših najvećih nesigurnosti. Lakan nije pokušavao da nam pruži jednostavne recepte za život, već da nam pokaže kako funkcioniše naš svet i naše želje. Ogledalo i identitet Sve počinje ogledalom...
Коментари
Постави коментар