Baraka: majmun na kraju sveta i podsećanje na ljudski rod

Слика
Originalni poster filma Baraka iz 1992. godine Lični esej o filmu Rona Frikea (Ron Fricke) Piše: Vladimir Tomić Godine 2006, u jednom čet-razgovoru, mudra osoba koju sam tada poznavao slučajno je pomenula film Baraka . Nije ga preporučivala onako kako ljudi obično preporučuju filmove, uz prepričavanje radnje, ime glumca ili nekoliko prideva koje sutradan zaboravimo. Samo je kratko napisala da joj je taj film promenio život. Ta rečenica mi je ostala u glavi duže od razgovora u kojem je izgovorena. Kasnije sam gledao Baraku . Do danas sam joj se vratio više od deset puta. Ipak, ne mogu reći da mi je promenila život iz korena, bar ne u onom značenju koje toj frazi daju savremeni priručnici za samopomoć, turističke ispovesti i razni new age likovi. U tim knjigama neko se jednog jutra probudi, ostavi posao, stan, rodbinu, neplaćene račune i verovatno zubara, pa ode da putuje po svetu kao da je jedina prepreka putovanju ...

Ne odustaj

ARHIVA STAROG OBLAKA KAKTUSA Čitate arhivsku verziju teksta sa starog Blogger izdanja. Aktivna i uređena verzija Oblaka Kaktusa sada je na sajtu oblakkaktusa.com.

 




Oduvek je nebo pripadalo onima

koji su imali hrabrosti da ga dosegnu.

(Antički anonim)



Ne odustaj!

Ni kad te stigne najmračnije zlo - ne oklevaj.

Pevaj mu, igraj se s njim,

kao što Gvido zabavlja sina

usred logora, gde bi se smeh najmanje očekivao.


Ako ti dželat stane pred lice,

smej mu se, ali ne iz inata,

ne prkosno, već s iskrenim smehom,

onim što dolazi iz srca,

žaleći večitu ljudsku glupost. 


I kad ti oduzmu obe noge,

nemoj klonuti duhom.

Tada će ti Gavran doći,

kao što je došao Branu Starku,

da ti otvori šume vizija

i pokaže svetove koje samo istrajni mogu da vide.


Ako si nepopravljivo neodlučan,

istraj i u toj bezvoljnosti,

jer nekad baš iz takve tišine

progovore najnežniji glasovi Pana,

oni koji su skriveni od buke.


Stvaraj, čak i ako je to samo

crtanje besmislenih kružića po papiru,

jer umetnost nije samo remek-delo,

Ona si i ti i tvoji svi zanati. 


Raduj se životu, čak i kada znaš za haos koji donosi.

Bori se kad ti krv zatreperi,

napij se kad srce zatraži,

voli kao da će sutra biti kraj,

živi tako da ti je svaki trenutak pun.


Igraj, kao što Aska pleše pred vukom.

Ne krivi nikoga, jer krivica

uvek živi u našim sopstvenim iluzijama.

Izađi iz sebe,

i raduj se, iz sveg srca!


Razneseni svemir, Vladimir Tomić,Oblak Kaktusa

Iz Puta ka pećini

Podrži naš blog!

Za uplate na dinarski račun:
Banka Intesa: 160-5400100702599-06
Na ime: Vladimir Tomić

Za PayPal uplate:

Коментари

Популарни постови са овог блога

Kratak razgovor u zoo-vrtu i ptica s rogovima

Zašto je 'pakao to su drugi' pogrešno shvaćena rečenica?

Prepev pesme Long Long Time